Otok Šolta

Šolta je kao i ostali srednjodalmatinski otoci svojom bogatom vegetacijom i florom oduvijek privlačila domaće i strane botaničare. Od velike pomoći su bili podaci mnogih entuzijasta koji su o svom trošku istraživali floru i faunu.
S obzirom na veličinu otoka – 57,8 km2, vjerojatno nije do kraja istražen i krije mnoge vrste i podvrste koje još nisu bile registrirane na otoku.
Vegetacija otoka Šolte pripada euromediteranskoj zoni istočnog Jadrana koja je nekada bila obrasla crnikom. Ali pod utjecajem ljudi broj stabala se smanjio, a njihovo mjesto zauzeli su vazdazeleni grmovi, grmovi i kamenjari. Glavni predio središnjeg zimzelenog područja koji uključuje Šoltu karakterističan je po slaboj vlažnosti i najdužim ljetnim sušama pa nije čudno da su se ukorijenile otporne biljke poput suhih korovskih travnjaka i holofilne vegetacije na strmim liticama.
Kroz svoju bogatu povijest Šoltu su osvajali, branili, napadali gusari i otkrivali umjetnici. Bio osvajač, seljanin ili umjetnik – svatko od njih ostavio je trag svoga doba. Od prapovijesti, antike i starokršćanskog razdoblja do poraća – svako od tih razdoblja ostavilo je trag u šoltanskom kamenu kako bi nam ispričao priču o prošlim vremenima.

Mjesto Nečujam

Najmlađe naselje na otoku, nastalo izgradnjom ljetnikovaca ali i planskom izgradnjom hotela, Nečujam je najveća, a po nekima i najljepša uvala otoka.
Središte je otočkog turizma i sa svojim apartmanskim naseljem nudi ugodan odmor različitim vrstama turista od kojih su mnogi tradicionalni posjetitelji već desetljećima.
Uvale Nečujam (Piškera, Maslinica, Podkamenica, Šumpljivina i Tiha) veliki su potencijal za razvoj nautičkog i izletničkog turizma. Poznato je da su prvi posjetitelji koji su osjetili ljepotu Nečujma bili Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, i Petar Hektorović, pjesnik i književnik. Čak je i car Dioklecijan znao za kakvoću šoltanskog mora te je u Nečujmu imao svoje ribarstvo. Latinski naziv ovog mjesta je Vallis Surda – gluha uvala, zbog svoje veličine. Naime, uvala Nečujam jedna je od većih na Šolti pa se većina zvukova gubi u njoj. Najbolji primjer za to je činjenica da kada brodom dođete u Nečujam u noćnim satima, zvuk iz diskokluba možete čuti tek kada dođete do obale.

Mjesto Stomorska

To je najstarije obalno naselje na otoku koje datira iz 17. stoljeća. Smješteno je u podnožju svetišta Gospe od Stomorije (Sv. Marije) ili Gospe od Bora (Gospe od Bori). Selo je vrsnih pomoraca, danas vlasnika velike turističke flote jedrenjaka koji su nekada diljem Jadrana bili poznati po prijevozu vina i vapna. Danas je to turističko naselje s brojnim kafićima, konobama, apartmanima i autokampom.
Zbog svog atraktivnog položaja na obroncima brda selo je vrlo privlačno, a također je vrlo poznato po svojim ljetnim ribarskim zabavama. Uz Nečujam, Stomorska predstavlja najveći turistički potencijal otoka.